Ključni razlog gubitka prinosa jeste stres kroz koji biljke prolaze, odnosno koji dožive u uzgoju, posebno iz razloga njihove neprilagođenosti stresnim uslovima, kao i nemogućnosti da mu se odupru. Najvažniji, neživi uzroci stresa su VREMENSKE NEPRILIKE i USLOVI ZEMLJIŠTA. O vremenskim neprilikama drugom prilikom, ovdje o zemljištu.

Godinama, mi iskorištavamo zemljište na neodgovarajući način, a u tome je uobičajeno neracionalno korišćenje mineralnih đubriva u poljoprivrednoj proizvodnji. Jeftin finalni proizvod, i izrazito skup input dovode poljoprivrednika u poziciju da na zemljište, kako on kaže, baci ono što ima, a pod parolom da hrani biljke, odnosno izvršava đubrenje. Mi još uvek u poljoprivredi imamo generalni pristup da hranimo biljke, a ne zemljište, iako većina nas zna da one hranu samo i jedino putem korena usvajaju iz njega.

Neracionalno korištenje mineralnih đubriva, ali isto tako upravljanje zemljištem kao ključnim resursom u proizvodnji, dovelo je do toga da na određenim parcelama postoji neuobičajeno visok sadržaj hranjiva i neuobičajena pH vrednost. Ovo nije priča na slepo, ovo su podaci rezultata analiza zemljišta koje nam dolaze na uvid prilikom pripreme zemljišta za sadnju, ili održavanja višegodišnjih zasada. Mi smo realnost. Sva ta hranjiva su u blokadi i nedostupna za biljke, a farmeri svake godine iznova, ponovo dodaju, i opet imaju manji prinos. Ulaganja rastu, a prinos se smanjuje što dovodi do neodrživosti proizvodnje. Navedeno, svakodnevno možemo čuti od velikog broja farmera.

Takođe, određena zemljišta su deficitarna u hranjivima iz dva suštinska razloga:

nedovoljna ishrana u odnosu na prinos koji se iznese, više uzmemo nego što vratimo, odnosno damo; prekomerno navodnjavanje koje u kombinaciji sa nedostatkom organske materije dovodi do ispiranja hranjiva, ili velika količina primenjenih hranjiva bude izgubljena kod same primene.

Naravno, ne treba zaboraviti još jednu jako važnu stvar, a to je SLANOST ZEMLJIŠTA, i njegova ZBIJENOST, KOMPAKTNOST, kao posledica kombinacije nedogovarajućeg upravljanja istim i manjka/nedovoljnog sadržaja organske materije. Potpuno je ludo očekivati na takvim zemljištima sa uobičajenim praksama korišćenja dobiti ono što se želi, odnosno očekuje u uzgoju. Dakle, NIJE MOGUĆE RADITI VIŠE ISTOG U PROIZVODNJI, I DOBITI BOLJI REZULTAT. STARI RECEPTI KOJE FARMERI KORISTE VIŠE NE VAŽE, KAO NI UOBIČAJENI PRISTUP ZEMLJIŠTU, I TO JE ZA USPEH PREKO POTREBNO PROMENITI. E TO MI RADIMO, MI SMO TO POTPUNO PROMENILI JEDNIM INOVATIVNIM PRISTUPOM.

Prvo što Vam moramo reći jeste da pogledate kratkometražni film STO ZA TROJE, koji je dobitnik mnogobrojnih nagrada, i aktuelni kandidat za španskog oskara, koji nosi snažnu poruku o tome šta nas čeka u budućnosti kada je u pitanju hrana. FAO procene nikada nisu bile pogrešne, a tako je i ovaj put. Sasvim je sigurno da će se desiti ono što FAO predviđa za 2050-tu. Većina nas će doživeti 2050. godinu, u kojoj film predstavlja situaciju kada nećemo biti u mogućnosti jesti u onom broju u kojem želimo, ili koliko želimo, već će broj i količina hrane biti ograničeni. Pet je prijatelja na večeri rezervisalo sto, ali na licu mesta u restoranu dočekuju ih slobodna samo tri, zbunjeni oni ne mogu verovati, i prave izbor ko će večerati...

Već sad nam fali mleka, žita i slično, priča se uveliko, pa neki kažu to nam namerno rade da se obogate, ovo ili ono, a situacija je značajno kompleksnija. No, kakve to sad ima veze sa zemljištem? Ima jer je 99% proizvodnje hrane vezano za zemljište, i ako se tim resursom upravlja kako ne treba, onda neće biti ni hrane, i stanje će biti sve gore. Naravno, jedna od opasnosti uz neracionalno korištenje jeste i stagnacija, a to znači da postoje velike površine zemljišta koje su zapuštene, napuštene preciznije.

Na osnovu svega navedenog, mi smo razvili model, koncept UZGOJ ZA BUDUĆNOST, i nazvali ga , koji je ne samo novitet, već INOVACIJA, odnosno nešto što će u budućnosti postati model ponašanja u uzgoju. Sa inovacijom mi većinu sadašnjih praksi ishrane biljaka i zemljišta dovodimo u pitanje, i potpuno menjamo pristup. Zašto? Zato što bez toga nema, i ne može biti bolje. Zato što ovakav dosadašnji pristup vodi neodrživosti, i proizvodnja nam se smanjuje iz dana u dan. U konceptu mi hranimo zemljište i biljke, te počinjemo od činjenice da je ono živo, i održavamo mu taj život. Život zemljišta je njegova plodnost, i to je ono što određuje uspeh u uzgoju.

Prvo o čemu se vodi računa kod plodnosti zemljišta jeste sadržaj organske materije. za komponentu ima organska i organomineralna đubriva koja sadrže biološki aktivnu organsku materiju, koja je poreklom od stajnjaka, a nikako od različitih tipova treseta. Druga komponenta kojom održavamo plodnost zemljišta jeste paleta mikrobioloških đubriva, gde se fokusiramo na poseban soj trihoderme, te četiri vrste roda bacilus, što sve zajedno doprinosi prevazilaženju ključnih ograničenja zemljišta koje smo prethodno naveli. Još jedna komponenta koja se odnosi na zemljište su REVITALOZATORI i REGENERATORI ZEMLJIŠTA, koji sadrže humate, huminske i fulvo kiseline, peptide. Revitalizatori zemljišta vraćaju, obnavljaju istom život, a regeneratori funkcionalno obnavljanje, odnosno njegovu funkciju. Naravno, tu su i bisotimulanti koji doprinose povećanju plodnosti zemljišta na jedan poseban način.

Da naglasimo realno stanje, navodimo primer proizvođača jagodastog voća koji su sledeći i u ovoj sezoni ostvarili rekordne prinose. Svi mogu pogledati njihovu priču, ili ih posetiti da vide o čemu se radi, jer danas je najvrednije na vreme dobiti potrebnu, odnosno korisnu infromaciju. NO DO TADA, MI SMO PRAKTIČNU PRIMENU PROIZVOĐAČIMA PRIBLIŽILI U SERIJALU PRIMENI I PROMENI KROZ 12 EPIZODA KOJE SU DOSTUPNE NA NAŠOJ WEB PLATFORMI. PRVA I DRUGA EPIZODA SERIJALA UPRAVO SE BAVE ZEMLJIŠTEM, GDJE JE SVE NA STRUČAN I PRAKTIČAN NAČIN POJAŠNJENO. KAD POGLEDATE, PROMENITE, A ZATIM PRIMENITE, I DOBIT ĆETE MNOGO VIŠE U PROIZVODNJI.