NE – odmah ne!
To je najčešća greška koju mnogi savetuju iz navike, ali nije ispravan prvi korak, jer...
1. Stresni šok i visok etilen
Grad izaziva fiziološki stres: rane, pucanje tkiva, gubitak listova i cvetova. Loza reaguje oslobađanjem visokih količina etilena – hormona stresa.
2. Metabolizam staje
Loza ulazi u “mod preživljavanja”: zatvara pore, gasi fotosintezu, prekida transport vode i hraniva. Sve funkcije se usmjeravaju na odbranu, ne na usvajanje.
3. Tkivo je ranjivo i zatvoreno
Ćelije su fizički oštećene, a receptori na ćelijama ne funkcionišu kako treba. Loza tada ne može efikasno da primi fungicid.
1. Slaba apsorpcija i distribucija
Fungicid ostaje na površini – ne ulazi dublje gde treba. Nema sistemskog efekta jer loza nema protok unutar sebe.
2. Gubitak efekta – rasipanje novca
Dajete proizvod lozi koja ne može da ga iskoristi. Efekat je slab, pa bolest može i dalje da se razvije.
3. Moguć stresni šok i dodatno opterećenje
Fungicid je hemijski signal koji aktivira obrambene reakcije. Ako to uradite dok je biljka u šoku – samo produbljujete stres.
1. Prvo NON-STRESS – ugasiti alarm
Smanjuje etilen.
Pokreće disanje, protok, ćelijsku komunikaciju.
Loza dolazi “sebi”, otvara se za prijem.
2. Dodati TRAINER – dati snagu i energiju
Aktivira enzime i ćelije.
Pomaže da sve što kasnije dodate – bude efikasnije iskorišćeno.
3. Onda, posle 24–48h – Fungicid
Sada biljka može da primi aktivne materije.
Fungicid ulazi tamo gdje treba, radi sistemično i s efektom.
NE IDE SE NA BOLESNOG ČOVEKA S ANTIBIOTICIMA DOK MU SE NE STABILIZUJE STANJE.
ISTO VAŽI ZA LOZU. PRVO GASIMO STRES – ONDA RADIMO ZAŠTITU.